Zašto da ne? Praksa u Turskoj-Bursa (Obilazak Istanbula, Izmira i Efesa)

Prije samo 3 godine, kao još jedan u nizu studenata međunarodnih odnosa, našao sam se na raskrsnici na kojoj su se mnogi mladi ljudi našli prije mene, a na kojoj će se mnogi od vas sigurno naći u budućnosti. Poslednja godina faksa bližila se kraju, pripravnički ušao u poslednju etapu, a ideja šta je to što želim da radim dalje ni na krajičku uma. I šta sad? Kakav je plan za budućnost?

Iznenađenje je došlo niotkuda. Ali da skratim dugu priču, tokom posjete drugaru iz Turske, saopštio mi je da ako želim mogu preko AIESEC-a u Bursi i Crnoj Gori doći u Bursu kao nastavnik engleskog jezika, s obzirom na to da ni sam nijesam siguran šta će biti kada se vratim nazad, a jezici su bili jedna od mojih omiljenih zanimacija. Prva stvar koja mi je došla na um bila je zašto ne? Za nekog ko nikada nije bio toliko spontan, pogotovo za stvari ozbiljne poput ove, i sam sam bio zatečen ovom reakcijom.
Nakon zavrsenog intervjua sa jednom privatnom skolom za jezeke, bio sam na ivici nerava. Nijesam bio siguran da li i sam želim da se otisnem u ovakvu avanturu, a kraju, bio sam prilično pesimističan u pogledu kompanije i njihove zainteresovanosti za moj angažman jer nisam imao diplomu engleskog jezika ili bilo kog sličnog iskustva koje bi me učinilo adekvatnim kandidatom. Moram li da vam kažem da sam se prevario?
Mjesec dana kasnije, bio sam u učionici, okružen studentima i uz vidnu jezičku barijeru pokušavao da im objasnim osnovne stvari na engleskom jeziku. U tom trenutku razmišljao sam da li sam možda pogriješio što sam došao ovamo, ali uz divne kolege, postepeno učenje jezika, savladavanje treme koja je uvijek postojala kada bih izašao pred studente, polako sam počeo da se pronalazim u poziciji koju sam odabrao. Treba li da dodam da sam, uprkos radnom vremenu nastavnika i privatnih škola za jezike u Turskoj koje nije baš prilagodljivo, imao i vremena da obilazim predivnu Bursu i uživam u eksperimentisanju sa novom kulturom, učenju o istoj i pronalasku novih prijatelja?
Unaprijedio sam i stekao govorničke vještine, vještine prezentovanja, interkulturne kompetence i naučio poptuno novi jezik, a prijatelji su nešto što će uvijek ostati sa mnom kada govorimo o mojoj praksi u Bursi. Ljudi iz različitih miljea, kultura, zemalja i čak kontinenata! Svi na jednom mjestu i svi stranci u jednoj nepoznatoj zemlji. Zajedno smo prošli kroz muke nerazumijevanja pojedinih kulturoloških razlika u Turskoj u odnosu na naše zemlje, kroz prelude avanture, putovanja, žurke, večeri društvenih igara, filmske večeri, pa čak i vjenčanja naših turskih prijatelja. Iako zbog posla nijesam imao priliku da putujem previše po cijeloj Turskoj, par odlazaka u Istanbul, Izmir i prelijepi Efes, kampovanje na rajskoj plaži Kabak doline dok je zapljuskuje vrelo Sredozemno more, krstarenje Tirkiznom obalom su svakako stvari koje ću uvijek nositi sa sobom i sjećati ih se sa osmijehom na licu.
Kad sam već kod toga, pomenuću jedan od mojih omiljenih momenata u Turskoj. Nakon upornog nagovaranja drugarica iz Meksika i Brazila, pristao sam na paragliding sa 2000 metara visoke planine Babada iznad Plave lagune, mjesta neprevaziđene ljepote. Mislim da sam se potpuno prepustio vjetru i ljepoti ispod mene kada je moj instruktor izvadio cigaretu, zapalio je i saopštio mi da mu je to omiljena aktivnost kad je ovdje gore. Prasnuo sam u smijeh i prepustio se apsolutnom užitku vjetra na obrazima i prizorima od kojih zastaje dah.
Naravno, nije sve bilo tako sjajno i bajkovito, ali u onom trenutku kad odlučite da odete na praksu, morate biti svjesni jedne činjenice. Naučićete puno, u potpunosti ćete promijeniti način razmišljanja, ali i morate biti spremni za izazove i da vjerujete da ste sposobni da ih prevaziđete. Vjerovatno cete upoznati ljude koji vam se neće svidjeti, neke aspekte kulture ćete mozda smatrati čudnim, ali sa druge strane, ako se otvorite ka novom iskustvu i prihvatite različitosti, čeka vas divna avantura puno izazova i divnih trenutaka. Ono što bih na kraju izdvojio kao najdragocjeniji dio mog desetomjesečnog iskustva u Bursi, jesu moji predivni prijatelji koji su sada na 4 različita kraja svijeta, ali smo svi našli vremena i na ovaj ili onaj način uspjeli da se opet sretnemo nakon odlaska iz Turske.
Nadam se da je ova moja priča navela makar nekog od vas koji ovo čitate da razmislite o odlasku na AIESEC Global Talent praksu jer za iskustvo koje ćete steći ne postoje prave riječi. Ono treba da se doživi!

Ivan BlagojeviĆ