|
Nedavno sam postala član AIESEC-a, pa bih htjela bez puno formalnosti i kroz moj drugačiji pogled na svijet da prikažem to svoje zanimljivo iskustvo. Zamisli da stojiš okružen ljudima koje poznaješ, svi su slični tebi, imate slična interesovanja ili idete na isti fakultet i kako je dovoljno godina prošlo, shvatiš da si upoznao veliki broj ljudi i da je to dovoljno - naučio si sve što streba da znaš o toj sorti. Međutim, jednom osjetiš prezasićenje ili možda samo radoznalost, osjetiš potrebu koja ti govori da ti treba nešto novo, nešto drugačije. I kad si već zašao u taj način razmišljanja, lako pristaneš na nešto novo, nešto za šta čuješ da može da te unaprijedi kao čovjeka, nešto što ti zapravo može pomoći da se pronađeš – to je bio prvi put kada sam čula za AIESEC.  Ono što sam AIESEC čini posebnim jesu faze kroz koje prođes veoma brzo – od predrasuda do oduševljenja! Pa sada zamisli da si iznenada postao član AIESEC-a. Stojiš ispred njihovih vrata sa svim svojim predrasudama i mislima. Sagnes se i proviriš kroz ključaonicu, a sve tvoje predrasude se pretvore u stvarnost... Tu vidiš mravinjak - jako dobro organizovanu grupu studenata i svaki liči jedan na drugog, međutim, ono što je tu drugačije jeste osmijeh na njihovim licima. Instinktivno se zapitaš kako neko može da bude toliko srećan, pa zbog sumnje da je sve to varka, otvaraš vrata u potrazi za istinom. Odjednom, tu vidiš četiri tima, saznaš za razne projekte na kojima ti studenti samostalno rade, i u svim tim obavezama uočiš da posebnost koju ova organizacija nosi sa sobom jeste takva zbog ljudi koji čine AIESEC. To je jedino mjesto na kom su svi naizgled isti, a zapravo, svi su jednostavno srećni, vole ono što rade. Svi su različiti, ali ono što ih povezuje jesu isti ciljevi i vrijednosti ka kojima teže i to je ono što im daje snagu da nastave dalje! Pozitivna energija te obuzme i izmami ti osmijeh na lice. Iako si novajlija svi ti srdačno čestitaju i govore “Dobro došao u porodicu!”. U početku bude čudno, ali se brzo navikneš i uhvatiš sebe kako se više smiješ, kako si srećan jer konačno osjećaš da negdje pripadaš.  Što više vremena provodiš u organizaciji shvataš da je drugačija od ostalih. Brzo upoznaješ ljude, kako iz svoje zemlje tako i iz mnogih drugih zemalja, i svi oni strpljivo sa tobom dijele svoja iskustva, pa zahvaljujući njima saznaješ koliko toga sam AIESEC može da ti ponudi, a za to čak nije ni bitno da li si član ili ne! Jednostavno postaješ okružen ljudima koji se trude da studentima prošire vidike i da ih ohrabre da izađu iz svoje zone komfora.
Oni su tu da ti pokažu da granice ne postoje i da svaki izgovor poput “U ovoj državi to nije moguće” nije validan, jer postoji 126 zemalja s kojima AIESEC sarađuje, a koje nude razne prakse, kako profesionalne tako i volnterske, a jedina stvar koja može da sputava nekog jeste nedostatak želje i ambicija! Zato nemoj samo da stojiš ispred vrata AIESEC-a i gledaš kroz ključaonicu dok ti se u glavi komešaju predrasude, pa zbog tih istih predrasuda počneš da razmišljaš gdje bi sada mogao da popiješ kafu i odustaneš od svega. Kafa će uvijek biti, a studentski život će jednom proći. Iskoristi prilike koje ti se nude, putuj, usavršavaj se, upoznaj nove ljude, jer ćeš se jednog dana okrenuti iza sebe i zapitaćeš se na čemu si protraćio život ili ćeš se možda okrenuti i sa osmijehom reći da si zaista iskusio mnogo! Zakorači samouvjereno u ostatak svog života, pripremi se na sticanje iskustva koje će te unaprijediti kako na ličnom tako i na profesionalnom planu! Možeš se prijaviti putem ovog linka, ili putem mail-a aiesecmontenegro@gmail.com. Čekamo te! Sara Dragojević Predsjednica AIESEC-a Crne Gore
0 Comments
Kako su dani prolazili shvatio sam da svaki lici na prethodni. Ta spoznaja me je trgla iz monotonije i u meni probudila zelju za necim novim. Znao sam da zelim da provedem ljeto drugacije nego inace, a ta zelja se pretvorila u potrebu. To me je navelo da se prijavim na program volonterski praksi jer sam shvatio da zelim neko novo iskustvo koje ce u meni ostaviti traga. Povučen sjajnim iskustvima i doživljajima koje su mi prepričavali moji bliski prijatelji iz AIESEC-a, kao i ostali kandidati koji su preko AIESEC-a bili na volonterskim praksama, shvatio sam da je to avantura koju moram da iskusim tokom studiranja, pa sam za svoje destinacije izabrao Madjarsku i Budimpestu i to iz vise razloga  Prethodnog februara sam imao priliku ili bolje reći čast da ugostim ne jednog, već četiri inostrana praktikanta i to iz Australije, Kine, Ukrajine i Češke. Pitate se zašto sam to učinio? Kući sam imao četiri prazna kreveta i veliku želju da upoznam kulturu drugih zemalja baš ovdje u Podgorici. Ova odluka je dovela do jednog od najljepših iskustava u mom životu.  Prije samo 3 godine, kao još jedan u nizu studenata međunarodnih odnosa, našao sam se na raskrsnici na kojoj su se mnogi mladi ljudi našli prije mene, a na kojoj će se mnogi od vas sigurno naći u budućnosti. Poslednja godina faksa bližila se kraju, pripravnički ušao u poslednju etapu, a ideja šta je to što želim da radim dalje ni na krajičku uma. I šta sad? Kakav je plan za budućnost?  Petonedeljni boravak u Pragu i volontiranje na EDISON projektu ispunilo je sva moja ocekivanja i naucilo me mnogim korisnim stvarima. Moj zadatak bio je da zajedno sa 12 mladih ljudi iz razlicitih drzava predstavim osnovcima drzavu iz koje dolazim.   Vrijeme koje sam provela u Krakovu jedno je od mojih najljepših iskustava!
Moram priznati, prije nego što sam se prijavila za volontiranje u Poljskoj, odugovlačila sam sa donošenjem odluke jer do tada nisam posjetila ovu zemlju, te sam kao i većina mladih, željela neku od nama popularnijih zemalja. Srećom, shvatila sam da bi trebalo da istražujem i da volontiram u zemlji koja mi nije poznata jer sam mislila da ću na taj način upoznati i samu sebe, u nepoznatom, što se i dogodilo.  Volonterska praksa je iskustvo koje je mi je prije dvije godine omogućilo da se osamostalim, postanem zrelija i odgovornija osoba. Dvije godine kasnije vidim koliko je to iskustvo, ustvari uticalo na sve moje dalje izbore, od članstva u AIESECu, prisustvovanja raznim konferencijama i forumima, do studentske razmjene, za koje se možda i ne bih ni odlučila da nije bilo ove prakse.
|
Najnoviji Članci:
Arhiva Postova |
RSS Feed